Školstvo u Širokom Brijegu i cijeloj Hercegovini vezano je isključivo uz dolazak fratara iz Bosne Srebrene u Hercegovinu 1844. godine. Od tada školstvo u Hercegovini krenulo je izrazito uzlaznom linijom i franjevci su odmah po dolasku u Čerigaj, a potom i u Široki Brijeg počeli razmišljati o otvaranju škola, a što se i dogodilo  1889. godine kada je u staroj crkvi i samostanu započela s radom nastava u prvom razredu Gimnazije. Svake godine broj se odjela povećavao, pa je godinu dana poslije formiran drugi razred. Nakon prvog razreda Hercegovačka je franjevačka provincija u razdoblju od dvadeset i sedam godina uspjela osnovati svih osam razreda. Nakon četvrtog razreda više od jednoga desetljeća održavala se mala matura. Nakon toga jedno duže vrijeme Gimnazija je imala šest razreda i svaki polaznik koji je završio Gimnaziju mogao se uposliti kao činovnički službenik. Do 1903. Gimnazija je bila otvorena samo za učenike koji su se školovali za svećenička zvanja, a nakon toga mogli su je  pohađati i ostali učenici koji su se zvali eksternisti. Svi profesori bili su franjevci i nastavničku dužnost obavljali su bez naknade. Godine 1918. Velika franjevačka klasična gimnazija na Širokom Brijegu dobila je pravo javnosti kada se održao i prvi ispit zrelosti kojem je pristupilo deset učenika. Šest godina poslije, 4. listopada 1924. godine biskup fra Alojzije Mišić postavio je i blagoslovio temeljni kamen  na kojem danas stoji zgrada Gimnazije fra Dominika Mandića. Na spomen-spisu koji je stavljen u limenu kutiju, a kutija u kamen, koji je ugrađen u desni stup na visini 60 cm iznad praga, na ulazu u zgradu, na latinskom jeziku zapisano je: ,,Ad sempiternam rei memoriam. In Dei nomine. Amen”, što na hrvatskom jeziku znači. ,,Vjekovječnoj uspomeni (stvari). U ime Božje. Amen”. U novu gimnazijsku zgradu prvi učenici uselili su se 1927. godine. Izgradnjom velebne zgrade stvorili su se potpuni uvjeti za rad i razvijanje učeničkih postignuća. Dolaskom fra Dominika Mandića na mjesto ravnatelja 1934. godine Velika franjevačka klasična gimnazija proglašena je najboljom školom takve vrste u Kraljevini Jugoslaviji, a u školskoj 1938./1939. godini  od 20 njezinih profesora njih 15 bili su doktori znanosti. Drugi svjetski rat, a posebice njegov kraj, ostavili su krvavi pečat na samu Gimnaziju, Franjevački samostan i cijeli hrvatski narod u Hercegovini, kada su partizani na brutalan način ubili 66 franjevaca od kojih su mnogi bili profesori u Gimnaziji. Posljednji sati nastave u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Širokom Brijegu, uz prekid 1943./1944. školske godine zbog smještaja njemačke bolnice u njezine prostorije, održali su se u studenom 1944. U tijeku vođenja borbi za Široki Brijeg i njegovo zauzimanje 7. veljače 1945. stradao je središnji dio gimnazijske zgrade. Godine 1946. Ministarstvo za prosvjetu Narodne Republike Bosne i Hercegovine donijelo je odluku o osnivanju Niže gimnazije u Širokom Brijegu, a naziv škole glasio je ,,Državna niža realna gimnazija na Širokom Brijegu”, te je od 1946. do 1948. godine zgrada gimnazije popravljena i osposobljena za održavanje nastave. Niža gimnazija u Širokom Brijegu bila je trogodišnja, a zatim četverogodišnja. Godine 1955. Državna niža realna gimnazija na Širokom Brijegu prestaje s radom i prerasta u Državnu realnu gimnaziju na Lištici kad je otvoren peti i šesti razred, a zatim sedmi i osmi. Najzaslužniji za obnovu Gimnazije bio je Petar Leko nekadašnji sjemeništarac i aktivist nove vlasti kao i Marko Šoljić. Petar Leko bio je i prvi poslijeratni ravnatelj u mandatu od 1955. do 1957. godine. U školskoj 1966./1967. godini Državna realna gimnazija na Lištici potpuno je obnovljena i opremljena namještajem i kabinetima, a promijenjen je i njezin naziv u Gimnazija Ivan Goran Kovačić na Lištici. Godine 1971. ukinut je Zakon o gimnazijama, a 1973. godine donijeta je odluka o spajanju Gimnazije ,,Ivan Goran Kovačić” sa Školom za praktičnu nastavu učenika u privredi u Lištici u ,,Srednjoškolski centar na Lištici”. Gimnazijski sustav ukinut je čuvenim Šuvarovim „usmjerenim“ obrazovanjem 1979. godine kada se formira Radna organizacija Srednjoškolski centar s dvije sastavnice ili tzv. OUR-a (Osnovna organizacije udruženog rada).

Godine 1989. formirao se Odbor za obnovu Gimnazije. Zahvaljujući tom Odboru i iznimnoj  želji brojnih bivših i tadašnjih gimnazijalaca i Općine Široki Brijeg, osnovan je i Fond fra Didak Buntić s ciljem obnove Gimnazije. Radovi na obnovi gimnazijske zgrade započeli su 1991. godine, a 2. travnja 1992. godine  Općinsko vijeće Široki Brijeg donijelo je i Odluku o osnivanju Gimnazije fra Dominika Mandića. Treći put obnovljenu gimnazijsku zgradu 19. svibnja 1993. godine otvorio je prvi predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman. Od tada do danas Gimnaziju fra Dominika Mandića završilo je oko 4 117 učenika. U tom vremenu njihov trud i trud njihovih profesora donijeli su širokobriješkoj Gimnaziji brojne nagrade i priznanja. Treba napomenuti 2012. godinu kada su njezini učenici osvojili  prvo mjesto na svehrvatskom natjecanju Eko kviz  ,,Lijepa naša ” u Puli, a godinu dana poslije širokobriješki učenici osvojili su  drugo mjesto na istom natjecanju u Primoštenu. Njihov rad prepoznale su i nadležne institucije pa je Općinsko vijeće Širokog Brijega na sjednici održanoj 31. srpnja 2013. godine donijelo Odluku o dodjeli javnog priznanja, zlatna plaketa ,,Grb općine Široki Brijeg“ za izuzetno djelo i doprinos razvoju i ugledu Općine Široki Brijeg. Širokobriješka Gimnazija je 2018. godine znanstvenim simpozijem obilježila sto godina od stjecanja prava javnosti, a 2024. godine bit će obilježeno sto godina od postavljanja temeljnog kamena današnje gimnazijske zgrade. (Miro Bošnjak)